Prosečan, privremeni stanovnik Prihvatnog centra u Preševu je radno sposoban muškarac koji tu boravi dvadesetak dana.
Svaki drugi je iz Avganistana. Većina želi da nastavi put, a retki su oni koji razmišljaju o drugoj opciji – azilu.
„Ovde sam dobio potpunu medicinsku negu nakon povrede ruke. Želim da dovedem i svoju porodicu iz Sirije što pre i da zatražim azil“, kaže Alsater, migrant iz Sirije.
Hajri iz Kameruna kaže da je Srbija dobra, ali da želi da ide dalje i da su mu deca još uvek u Africi.
Dani liče jedan na drugi, po hladnom vremenu manje je ljudi van soba. Kada je vreme ručka, ispred trpezarije uredno čekaju, potrebne su im i kartice koje dobiju u Centru.
„Ponekad idem da pomažem drugima, kad nešto rade, nekad čitam i ništa više. Sve je ovde dobro, sobe su tople“, ističe Amar iz Sirije.
Koordinator Komesarijata za izbeglice i migracije za jug Srbije Slobodan Savović kaže da je snovna stvar da migranti imaju internet.
„Oni su vezani za internet najviše i uglavnom provode vreme gledajući telefone, gledajući situaciju u svojim zemljama porekla, kao i u zemljama gde žele da odu. Njima je Srbija samo usputna stanica“, objašnjava Savović.
Smeštaj, hrana, medicinska nega – sve je obezbeđeno, kao i energenti za zimu. Prihvatni centar u Preševu je prvi otvoren u Pčinjskom okrugu, 2015. godine i po kapacitetima je najveći.
Kompleks je grad u malom. Od početka migrantske krize u njemu je bilo oko 1.300.000 migranata.